Zašto, kako i šta čitati djeci?

Govoriti da je čitanje izuzetno važno za djecu, razvoj njihove osobnosti, inteligencije, lingvističkih, socijalnih i drugih kompetencija, postalo je svojevrsno opšte mjesto. Činjenica da Bill Gates čita pedeset knjiga godišnje postala je medijska vijest – clickbait za roditelje motivirane da njihova djeca postanu novi Gates, Jobs, Zuckerberg ili neko sličan. Čitanje danas nije nepopularno, čitaju influenseri, modni blogeri, estradni radnici. Kada je u pitanju književnost za djecu, onda tema postaje još zanimljivija. Knjige za djecu možete kupiti na trafikama, u samoposlugama, supermarketima. Slikovnice su dostupnije, šarenije i skuplje nego ikad prije. Ipak, evidentan je pad čitateljske pismenosti i čitateljskih navika među djecom. Izazovi savremenog doba u kojem je vrijeme postalo brže, informacije potrošnije, a agresivna dominacija slike nad riječju, učinila je praksu čitanja drugačijom. Djeca čitaju, ali se promijenio način, medij i kvalitet onoga što se čita.

Da postoji problem s čitateljskom pismenošću među djecom u Bosni i Hercegovini pokazala su i različita istraživanja koja su provođena posljednjih godina. Istraživanje PISA (Programme for International Student Assessment) iz 2018. godine, a čiji su rezultati objavljeni u 2019. godini, pokazalo je da 58% učenika u matematici, 54% u čitanju i 57% u prirodnim naukama ne dostiže funkcionalnu pismenost, što dovodi do poraznog zaključka da je preko 50% učenika iz Bosne i Hercegovine funkcionalno nepismeno. Djeca iz Bosne i Hercegovine postigla su znatno niže rezultate od prosjeka evropskih, ali i zemalja regije. Osim detekcije stanja i prikaza rezultata, u PISA izvještaju o stanju obrazovanja u Bosni i Hercegovini, ponuđene su i konkretne preporuke i strategije koje mogu pomoći poboljšanju stanja u obrazovanju. Jedna od preporuka koja se naglašava u navedenom izvještaju jeste irazvoj čitateljske pismenosti. Čitateljska pismenost, koja se definira kao „sposobnost razumijevanja, korištenja i vrednovanja tekstova te promišljanja i angažiranosti prilikom čitanja radi postizanja osobnih ciljeva, razvoja vlastita znanja i potencijala te aktivnog sudjelovanja u društvu”, u direktnoj je korelaciji s razvojem ostalih dviju pismenosti, posebno s onom u prirodnim naukama. Mnoge evropske zemlje su, prepoznavši značaj razvoja rane čitateljske pismenosti, kreirale programe i kampanje koje potiču praksu čitanja djeci. U susjednoj Hrvatskoj je 2021. godina proglašena godinom čitanja, a

prethodno je kreirana nacionalna kampanja za podizanje svijesti o važnosti ranog čitanja. U Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoji sistematski pristup ovoj problematici, bez obzira na loše rezultate testova, kao i na preporuke.

S obzirom na to da razvoj čitateljskih kompetencija, kritičkog mišljenja i pretčitalačkih vještina kreće skoro od samog rođena djeteta, to znači da su roditelji u Bosni i Hercegovi uglavnom prepušteni vlastitim procjenama, znanjima i vještinama. U Bosni i Hercegovini je relativno mali broj djece uključen u vrtiće (u čijim programima su zastupljene aktivnosti vezane za pričanje i čitanje priča), a velikom broju djece iz socijalno – ugroženih porodica ili porodica s nižim primanjima predškolsko obrazovanje je nedostupno. Javna percepcija vrtića u BiH još uvijek je definirana u kategorijama „nužnog zla“ za roditelje koji nemaju drugog izbora ili „čuvališta“ djece (i sama etimologija riječi „obdanište“ sugeriše značenje koje se veže za dnevno čuvanje djece).

Uz navedenu problematiku, roditelji koji žele čitati djeci knjige u Bosni i Hercegovini suočeni su i s problemom nekvalitetnih slikovnica na tržištu, manjka knjižara sa specijaliziranim odjeljcima za mlađe uzraste, neopremljenim bibliotekama i nepostojanjem književne kritike koja tematizira književnost za djecu. Uzevši u obzir specifičnost knjiga za djecu koja se odnosi na njihovu smještenost između jezičke i vizualne umjetnosti, zatim na tradicionalno naglašen didaktički aspekt slikovnica, te svojevrsnu cenzuru tema za djecu, svi oni koji se na bilo koji način bave temom književnosti za djecu, nalaze se na prilično
neistraženom terenu. Dominacija slike nad riječju u suvremenoj kulturi i društvu odrazila se i područje knjiga za djecu u vidu tržišne preplavljenosti slikovnicama koje su zapravo transkripti poznatih crtića. Diznifikacija klasične bajke i njeno prevođenje iz ozbiljne književnosti u trivijalni registar holivudskog glamura, djeci je ostavila jako malo mogućnosti da se upoznaju s dobrom književnošću. Tradicionalno insistiranje na didaktičkom značaju knjiga za djecu, korištenje knjiga za djecu da bi se prenijela određena
moralna poruka, te ukalupljivanje dječijih tema i upotreba/konstrukcija kanona u vidu sistema školskih lektira, dodatnu su usložnili odgovor na pitanje: šta bi to činilo umjetničkuvrijednost knjiga za djecu?

Praktični savjeti za odabir kvalitetnih slikovnica

• Slikovnice pripadaju istovremeno vizuelnoj i jezičkoj umjetnosti, pa u skladu s tim, trebalo bi birati slikovnice koje zadovoljavaju neke osnovne estetske i literarne zahtjeve. Danas je tržište preplavljeno slikovnicama koje su zapravo reprodukcije crtića (tekstovi su transkripti, a ilustracije isječci iz animiranih filmova), a koje ne ispunjavaju ni osnovne kriterije dobre slikovnice. Nedostatak imena ilustratora ili teksta prvi je znak da se radi o nekvalitetnoj slikovnici. Osim toga, priča se na drugačiji način realizira u animiranom filmu nego u ilustrovanoj knjizi, te ovo prosto prevođenje priče iz jednog registra u drugi obično rezultira trivijalnim rezultatima.
• Slikovnice bi trebalo birati prema uzrastu djeteta. Za prve knjige preporučuje se birati slikovnice kartonskih listova, s jednostavnim ilustracijama i jednostavnim narativnim tokom. Vrsta priča koje pričamo djeci trebala bi biti prilagođena individualnom razvoju djeteta, kao i razvojnoj fazi u kojoj se dijete nalazi.
• Slikovnice koje biramo za djecu trebalo bi da karakteriše jasan, gramatički i pravopisno ispravan jezički sadržaj, smisleni dijalozi i tematika prilagođena djeci.
• Posljednjih godina u svijetu postoji trend potpunog ili djelimičnog cenzurisanja klasičnih bajki. Međutim, bajke mogu biti značajne u edukativnom smislu, ali i kao terapeutski katalizatori za mnoge poteškoće s kojima se djeca susreću u prvim godinama života. Naše današnje poznavanje bajki filtrirano je interpretacijom Disney produkcije, koje bi trebalo izbjegavati (naročito u vidu slikovnica). Bajke na simboličkom nivou komuniciraju na nesvjesnim aspektom djetetovog bića, te odgovaraju na neke od ključnih egzistencijalnih dilema iz prvih godina ljudskog života.
• Prilikom biranja slikovnica trebali bismo razmišljati i o žanrovskoj raznolikosti. Osim bajki, djeci možemo čitati i basne, priče savremenih autora/autorica, stripove za djecu, poeziju za djecu itd. Raznolikost na tematskom, sadržajnom i nivou književne forme, obogatit će dječiju percepciju svijeta i probuditi kreativnost. Naročito je za mlađu djecu značajno birati slikovnice koje potiču jezički razvoj (npr. priče u stihovima) Prilikom čitanja slikovnica s djetetom važan je način na koji ih čitamo, a od izuzetne je važnosti uključiti dijete u sam proces čitanja. Takozvano dijaloško čitanje, koje podrazumijeva postavljanje pitanja djetetu u toku čitanja, motiviranja djeteta da samo postavlja pitanja, prepričavanje pročitanog i sl., pomaže djeci da razvijaju kritički način razmišljanja, ali i da unapređuju jezičke kompetencije. Zadatak roditelja, kada je u pitanju čitanje, ne bi trebalo biti u podučavanju kroz čitanje priča (ovo bi trebalo prepustiti školama), nego prije u približavanju svijeta književnosti djeci, ali i razvoju opće kulture i čitateljske pismenosti.

(Tekst je prethodno objavljen na stranici Prometej.ba)