Trava

Tema je uznemirujuća, jer se usredsređuje na seksualno ropstvo tokom rata, koje je često traumatiziralo djevojčice u dobi od jedanaest ili dvanaest godina. Na početku svoje knjige, Gendry-Kim govori o terminu “žene za utjehu”, terminu koji se sada redovno koristi kako bi opisali djevojke i žene prisiljene na seksualno ropstvo tokom Drugog svjetskog rata:

Direktan prijevod japanskog eufemizma za “prostitutka”, ianfu, termin je i dalje kontroverzan, posebno među preživjelima i zemljama iz kojih su odvedeni, budući da odražava samo perspektivu japanske vojske i iskrivljuje iskustva žrtava. U svrhu ove knjige i poštovanja prema žrtvama i uprkos njenim vrlo jasnim nedostacima, odlučili smo se da koristimo doslovni prijevod, s obzirom na njegovu uobičajenu upotrebu u Koreji.

Trava je jedna od prvih knjiga koja prepričava ove mučne priče. Format grafičke novele (odnosno Manhwe) posebno dobro funkcioniše jer kroz crteže autorica može prenijeti Leejeve emocije i oštar krajolik sjeveroistočne kineske pustoši gdje je poslana nakon što su je neki Korejci oteli u dobi od petnaest godina. Gendry-Kim svoje djelo radi u crno-bijeloj varijanti kako bi istakla na dramaturgiju i ozbiljnost priče.

Ona će također ponekad odstupiti od tradicionalnih strip formata kako bi koristila dvije stranice za crtanje samo jedne slike. Na primjer, na početku priče, kada se Lee vraća u Koreju nakon pedeset pet godina u Kini, Gendry-Kim crta avion koji leti nebom kako bi naglasio Leejev povratak nakon pola vijeka. Rastanak u suzama, ali Lee se mora vratiti u Južnu Koreju jer je tamošnja vlada prijavila njenu smrt:

Bez obzira koliko je prošlo, mogu naći put kući zatvorenih očiju. Bosu, Busan… Trebalo mi je pedeset pet godina da se vratim, a let je trajao samo dva sata. Pedeset pet godina. Toliko je trebalo da odem kući.