Amilina i Mikijeva abeceda

” Krenemo li zajedno na put oko svijeta, neko od nas upamtit će kako su strašni bili lavovi u Africi, drugi, opet, kako je visok i neobičan Ajfelov toranj. Nekima će ostati u sjećanju ukus kolača iz Italije, nekima će se ježiti koža od hladnoće mračnih irskih zamkova. Zašto je to tako? Zašto ljudi iste stvari doživljavaju na različite načine? Zamislimo da su nam po rođenju poklonjene naočari načinjene samo za nas. Mi smo ih stavili i kroz njih posmatramo svijet oko sebe. Naravno, naočari su nevidljive kao i svaki drugi čarobni predmet. Niko ih ne može vidjeti osim nas. Šta se sve može vidjeti kroz ova neobična stakla? MOžemo vidjeti stvari koje nas raduju ali i one koje nas plaše. Nešto što je drugima sasvim obično nama može predstavljati pravo malo blago. Prisjetimo se sada svega onoga što nam je dragocjeno, svega što nas raduje i čini posebnima. Kada smo tužni, čega ili koga se najprije sjetimo? Zašto nam te osobe ili predmeti tako mnogo znače? Svaki čovjek u svom srcu čuva škrinjicu u kojoj odlaže uspomene. Otvoriš li tvoju škrinjicu, koju ćeš uspomenu najprije uzeti? ako izgleda tvoja abeceda? Složite svoje želje po abecednom redu. Svima nama ponekad se dešavaju i tužne stvari. Kada ste bili tužni? Zašto? Kako ste uspjeli podesiti naočare da počnu vedrije gledati na svijet? Pozovimo u pomoć njeno Veličanstvo – Maštu i krenimo, dosita, na put oko svijeta. Zamislimo da smo stigli u zamak na nekom neobičnom, prekrasnom mjestu. Koga biste voljeli tamo sresti? Kakvim biste predmetima namjestili unutrašnjost zamka? Kako biste provodili vrijeme i kako bi izgledala abeceda vašeg izmaštanog odmora? “