Rupa – Slikovnica koja slavi kreativnost i igru

Slikovnica „Rupa“ (Gropen) švedske autorice i ilustratorice Emme AdBåge, u prijevodu Hatidže Mujkanović, jedno je od najzanimljivijih djela savremene književnosti za djecu. O tome svjedoče i brojna priznanja koja je knjiga osvojila, među kojima su prestižna Augustova nagrada (2018), njemačka nagrada za književnost za mlade – Deutscher Jugendliteraturpreis (2022) i plaketa Elsa Beskow. Ovo izuzetno djelo donosi priču koja na suptilan način istražuje granice dječije slobode, mašte i potrebe odraslih za kontrolom.

U središtu priče nalazi se kontrast između dječije i odrasle perspektive. Za grupu djece zapuštena iskopina iza sportske dvorane, puna panjeva, granja i žute gline, predstavlja prostor beskrajnih mogućnosti. U dječijoj igri panjevi postaju kiosci, kuće ili porodice medvjeda, a igra u takvom prostoru razvija snalažljivost, maštu i tjelesnu spretnost.

Odrasli, međutim, u Rupi vide samo opasnost. Njihovi zabrinuti pogledi i strogi izrazi lica jasno pokazuju nerazumijevanje dječije potrebe za istraživanjem i slobodnom igrom. Kada se jedna djevojčica spotakne i padne, zapravo zbog svojih pertli, odrasli taj događaj koriste kao razlog da Rupu potpuno zatrpaju.

Posebnost ove slikovnice leži u njenoj dosljednoj dječijoj perspektivi. Pripovjedač je dijete koje svijet opisuje neposredno, iskreno i bez uljepšavanja.

Ilustracije Emme AdBåge, rađene vodenim bojama s jasnim linijama, dodatno pojačavaju snagu priče. Njeni likovi nisu idealizirani – oni su stvarni, emotivni i uvjerljivi, a njihovi izrazi lica i stavovi tijela prenose ono što riječi ponekad ne mogu.

Iako odrasli pokušavaju zamijeniti Rupu „sigurnijim“ igralištem s ljuljaškama i fudbalskim terenom, dječija kreativnost pronalazi novi put. Djeca otkrivaju Gomilu, brdo zemlje nastalo zatrpavanjem Rupe, i shvataju da je ona možda čak i bolje mjesto za igru.

Time priča pokazuje jednu važnu istinu: dječija mašta ima nevjerovatnu sposobnost da od „ničega stvori nešto“.

„Rupa“ je snažan podsjetnik na važnost slobodne, neusmjerene igre u djetinjstvu. Ona otvara pitanje koliko smo kao društvo spremni ograničiti dječiju kreativnost u ime sigurnosti.

Ovo je slikovnica koja istovremeno zabavlja djecu i poziva odrasle da se prisjete kako izgleda svijet kada se gleda očima djeteta koje u običnoj rupi u zemlji mogu vidjeti čitav univerzum.