Rat koji je promijenio Rondo: kako govoriti o ratu bez jednostavnih odgovora

U gradu Rondo žive Danko, Zirka i Fabian. Danko ima prozirno tijelo od stakla, Zirka je napravljena od papira, a Fabian je balon. Grad je ispunjen svjetlošću, muzikom, neobičnim biljkama i sitnim ritualima svakodnevnog života. U njegovom središtu nalazi se staklenik u kojem cvijeće pjeva gradsku himnu posvećenu Suncu, a na repertoaru mu se nalazi i Mozartov Turski marš.

Tako počinje Rat koji je promijenio Rondo, slikovnica ukrajinskog autorskog i umjetničkog dvojca Romane Romanišin i Andrija Lesiva.

Grad koji se može slomiti

Romana Romanišin i Andrij Lesiv povezali su krhkost svojih junaka s vlastitim osjećajem ranjivosti u vrijeme kada je knjiga nastajala. Taj osjećaj u knjizi dobija sasvim materijalan oblik: staklo puca, papir se cijepa, balon se može probušiti. Tijela Danka, Zirke i Fabiana već svojom građom nose mogućnost povrede, a kada Rat dođe u grad, ono što im se dogodilo ostaje na njima vidljivo.

Oživljavanje predmeta, biljaka i životinja pripada staroj tradiciji književnosti za djecu, ali ovdje je zanimljiv upravo izbor materijala. Danko nije staklen samo zato što ga to čini neobičnim junakom. Njegova prozirnost, lomljivost i pukotine koje će kasnije ostati na njegovom tijelu učestvuju u pripovijedanju jednako kao njegove riječi i postupci. Slično je sa Zirkinim papirom i Fabianovim tijelom ispunjenim zrakom.

U tako uređen svijet dolazi Rat, velika crna konstrukcija sačinjena od mašina, oružja i metalnih oblika. Ne saznajemo odakle je došao ni šta želi. Kada mu se stanovnici obrate, ne odgovara. Kada mu se pokušaju suprotstaviti silom, otkrivaju da nema srce koje mogu pogoditi.

Rat bez imena

Ukrajina se u priči ne imenuje. Mjesto i vrijeme nisu određeni, ne postoje zaraćene strane niti političko objašnjenje sukoba. Pa ipak, knjiga je objavljena u Ukrajini 2015. godine, nakon Revolucije dostojanstva (Majdanske revolucije), ruske aneksije Krima i početka rata na istoku zemlje. Danas je čitamo iz sasvim drugačijeg historijskog trenutka, nakon početka ruske invazije punog obima 2022. godine, zbog čega je lako previdjeti da je iskustvo rata bilo neposredno prisutno već u trenutku njenog nastanka.

U književnosti za djecu postoji duga tradicija prevođenja iskustava koja su teška ili teško objašnjiva u jezik bajke, fantastike i alegorije, a savremena antiratna slikovnica često poseže upravo za tim postupkom. Enemy Davidea Calija i Sergea Blocha ili War Joséa Jorgea Letrije i Andréa Letrije, pa i Magično oko Ane Bjørn također napuštaju preciznu historijsku situaciju kako bi rat i posljedice rata posmatrali izvan jednog određenog sukoba. Ova knjiga pripada tom korpusu, iako je veza s Ukrajinom duboko prisutna u njenoj strukturi.

Neki prizori nastali su iz neposrednog iskustva 2014. godine. Prema riječima autora, Dankovo bacanje kamenja na Rat podsjeća na prizore s Majdana, a promjene pejzaža u područjima zahvaćenim ratom ušle su u vizuelni prostor Ronda. Prototip staklenika u središtu grada nalazi se u botaničkoj bašti u Lavovu, gradu u kojem autori žive. Fantastični grad mnogo je manje udaljen od stvarne geografije nego što nam se u početku čini.

Małgorzata Cackowska u studiji iz 2023. knjigu čita iz postkolonijalne perspektive: kao glas ukrajinske emancipacije od ruske kulturne hegemonije, ali i kao uključivanje u tok zapadnog univerzalizma. Univerzalna antiratna alegorija tako je nastala unutar vrlo konkretnog ukrajinskog iskustva. Međunarodni čitatelj može čitati knjigu bez poznavanja tog konteksta, ali poznavanje okolnosti njenog nastanka otvara sloj koji se u univerzalnom čitanju lako izgubi.

Slikovnica koja se ne može prepričati

Zanimljiv je način na koji Romanišin i Lesiv koriste samu formu slikovnice. Rat koji je promijenio Rondo teško se može prepričati, a da se ne izgubi veliki dio onoga što knjiga radi. Tekst donosi jedan dio priče, dok se drugi odvija kroz boju, tipografiju, kompoziciju, veličinu oblika i njihov položaj na stranici.

Prve stranice uspostavljaju određeni vizuelni ritam. Ima mnogo bijelog prostora, boje su jasne, svjetlost je gotovo opipljiva, a sitni detalji Ronda traže od čitatelja da se zadržava na stranici. Dolaskom Rata taj se ritam prekida. Tamne površine zauzimaju prostor, boje se povlače, a tekst mijenja položaj: bijeli tekst na tamnim stranicama postavljen je u kosim, dijagonalnim blokovima, što čitanje čini manje ugodnim. Stranica na kojoj smo se do tada mogli slobodno kretati postaje manje pregledna, a vizuelni poredak s početka više ne vrijedi. Promjena Ronda dešava se, dakle, i na nivou samog čitateljskog iskustva.

Tu se možda najjasnije vidi koliko je ova knjiga udaljena od tradicionalnog razumijevanja ilustracije kao slike koja prati napisanu priču. Romanišin i Lesiv dolaze iz likovne umjetnosti, grafičkog dizajna, restauracije i rada s knjigom kao predmetom, a u njihovom radu granica između pisanja i ilustriranja gotovo da nema smisla. Kada bismo iz knjige izdvojili samo tekst, dobili bismo tek dio priče.

Isto vrijedi i za otpor. Rat pripada tami i ne podnosi svjetlost. Danko, Zirka i Fabian sami ne mogu proizvesti dovoljno svjetlosti, pa stanovnici zajedno grade veliku mašinu koja će ga otjerati. Individualni pokušaji otpora postepeno prerastaju u zajedničko djelovanje, što je posebno zanimljivo u knjizi nastaloj neposredno nakon Majdana.

Poslije rata

Ispod savremenog grafičkog jezika knjige nalazi se vrlo stara priča: uređeni prostor u koji ulazi zlo, tri junaka koji traže način da mu se suprotstave, svjetlost i tama kao osnovne opozicije i zajednica koja se na kraju okuplja. U bajci bismo nakon pobjede očekivali povratak narušenog reda, a u dječijoj književnosti dugo je postojala potreba da završetak obnovi sigurnost koju je priča prethodno narušila, posebno kada se govori o smrti, nasilju ili strahu. Ovdje se grad obnavlja, cvijeće ponovo raste i muzika se vraća, ali Danko, Zirka i Fabian nose tragove onoga što su prošli. Sigurnost je izgrađena drugačije: mogućnost da se život nastavi ne zahtijeva brisanje iskustva koje mu je prethodilo.

Već naslov usmjerava pažnju prema toj promjeni. Rat je nešto poslije čega postoji prije i poslije, a između ta dva Ronda nema jednostavnog povratka. Ime grada otvara i još jednu vezu: rondo je muzička forma u kojoj se osnovna tema vraća nakon različitih epizoda, a muzika je od početka utkana u život ovog grada. Kada se nakon rata vrate muzika, biljke i svjetlost, taj povratak podsjeća na povratak teme u muzičkom rondu. Prepoznajemo je, ali iza nje već stoji sve što se u međuvremenu dogodilo.

Više od deset godina nakon prvog izdanja vjerovatno je čitamo drugačije nego 2015. Rat koji je tada mogao izgledati dovoljno udaljeno da funkcionira prvenstveno kao alegorija danas je mnogo teže odvojiti od zemlje u kojoj je knjiga nastala. Ipak, ono što su Romanišin i Lesiv uspjeli ostaje isto: pronašli su formu koja može govoriti o iskustvu rata bez potrebe da ga prevodi u lekciju prilagođenu djetetu. Dijete može pratiti Danka, Zirku i Fabiana i razumjeti šta se dogodilo njihovom gradu, dok će se druga značenja knjige otvarati s iskustvom, ponovnim čitanjima i vremenom.

Rat koji je promijenio Rondo ostavlja dovoljno prostora da mu se vraćamo, svaki put iz nešto drugačije pozicije, što je za knjigu koja u naslovu nosi ime jedne muzičke forme zasnovane upravo na povratku sasvim prikladno.

O autorima i prevodiocu

Romana Romanišin i Andrij Lesiv autori su knjiga, dizajneri i ilustratori rođeni 1984. godine u Ukrajini. Diplomirali su na Nacionalnoj akademiji umjetnosti u Lavovu, a potom su osnovali Studio Agrafka, u okviru kojeg sarađuju i stvaraju ilustrirane knjige za djecu i odrasle. Duo Agrafka dobio je brojna priznanja za svoj rad, među kojima se izdvajaju Bologna Ragazzi Award (Italija, 2014, 2015. i 2018), Premio Andersen (Italija, 2019), plaketa i počasno priznanje Bijenala ilustracije u Bratislavi (Slovačka, 2012. i 2017), NAMI Concours Award (Koreja, 2019), bronzana medalja na konkursu „Najbolji dizajn knjige iz cijelog svijeta” Stiftung Buchkunst (Njemačka, 2019), priznanja Sharjah Children’s Reading Festivala (Ujedinjeni Arapski Emirati, 2015. i 2016), Global Illustration Award (Njemačka, 2016. i 2017), uvrštavanje na listu „White Ravens” (Njemačka, 2013, 2014. i 2016), European Design Award (Grčka, 2020) i druga.

Žarko Milenić rođen je 1961. godine u Brčkom u Bosni i Hercegovini. Književnik je, prevodilac, urednik i književni kritičar. Magistrirao je rusku književnost i komparatistiku na Nacionalnom istraživačkom univerzitetu u Moskvi. Objavljuje prozu, poeziju, drame, književnu i pozorišnu kritiku te prevodi s engleskog, ruskog, bugarskog, makedonskog, slovenskog i ukrajinskog jezika. Uredio je veliki broj knjiga i autor je brojnih recenzija i pogovora. Obavljao je niz uredničkih i književnih funkcija u Brčkom i Rijeci, a od 2018. godine glavni je urednik časopisa za pozorište, književnost i kulturu Susreti. Za književni i prevodilački rad dobio je brojna priznanja u Bosni i Hercegovini i inostranstvu.

O knjizi i projektu BILT

Knjiga je 2015. dobila posebno priznanje (Special Mention) Bologna Ragazzi Award u kategoriji New Horizons i uvrštena je u izbor White Ravens Međunarodne biblioteke za mlade, a njen engleski prijevod iz 2021. proglašen je Kirkusovom najboljom knjigom godine. Međunarodna recepcija počela je mnogo prije nego što je Ukrajina 2022. postala jedna od centralnih tema evropske javnosti. To je važno i za njeno mjesto u korpusu savremene dječije književnosti: knjiga nije zanimljiva prvenstveno kao dokument jednog historijskog trenutka, iako ga od tog trenutka ne možemo odvojiti.

Rat koji je promijenio Rondo prva je slikovnica objavljena u okviru projekta BILT – Big Ideas for Little Thinkers (Velike ideje za male mislioce), koji Bajkologija realizira uz podršku programa Kreativna Evropa Evropske unije. Tokom tri godine objavit ćemo deset evropskih slikovnica na bosanskom jeziku, izvorno napisanih na manje zastupljenim evropskim jezicima. To su knjige koje otvaraju teme demokratije, ljudskih prava, jednakosti, inkluzije, rata, slobode i pripadanja, a od početka nam je bilo važno da ono što ih povezuje bude književna vrijednost.